U vreme stalnog poskupljenja mineralnog djubriva pa i drugih cena repromaterijala poljoprivrednici bi trebali početi primenjivati mere kojima će sačuvati te popraviti plodnost zemljištu, kako bi zadržali prinose, a eventualno uštedeli prilikom kupovine repromaterijala. Pre svega moramo poznavati kakvo je stanje hraniva u zemljištu nakon što zasejana kultura napusti površinu. To će nam reći analiza zemljišta koju ćemo obaviti u ovlaštenoj laboratoriji. Od agrotehničkih mera koje treba sprovoditi su: prskanje strništa, obavezno zaoravanje, a nikako spaljivanje žetvenih ostataka, zatim setva useva za zeleno djubrenje i mera kalcizacije.
Prskanjem strništa možemo smanjiti”populaciju” korova jer ćemo time izazvati semenke korova da niknu iz plitkog površinskog dela tla, a kasnije obradom, niknuti korov zaorati. Na taj način smanjujemo njegovu brojnost,a zaštita herbicidima iduće godine biće uspešnija. Prekidanjem sistema kapilara u tlu sprečavamo gubitak vlage evaporacijom, a i mikrobiološka aktivnost u tlu se nastavlja. Slamu koja ostaje nakon žetve treba usitniti i zajedno sa dodanim azotom koji može biti iz organskih djubriva ili uree odmah zaorati. Najgora odluka je spaljivanje slame jer osim što prekidamo krug kruženja materije u prirodi uništavamo korisnu faunu u tlu. Osim toga postoji mogućnost širenja vatre na susedne parcelu ili čak zgrade.
Zeleno djubrenje – sideracija jedan je od najefikasnijih načina delovanja na povećanje plodnosti zemljišta ,unošenjem u zemljište zelene mase biljaka koje se seju za tu namenu. Kulture za zeleno djubrenje imaju povoljan uticaj na teškim zemljištima jer duboko razvijen koren ovih vrsta i razgranata korenova mreža omogućava popravljanje strukture zemljišta, vodnog režima u tlu i stvaranje organskih materija. Tradicinalne kulture koje se seju za tu namjenu su razne vrste leguminoza,uljane repice, uljane rotkve... Obično se seju kao naknadni usev nakon skidanja žitarica i zaoravaju se u jesen ili u rano proleće, zavisno od naredne kulture.Na težim zemljištima obično se zaoravaju u jesen, a na lakšim u proljeće.Kojom brzinom će teći razgradnja zavisi će od toga kolliko duboko ih zaoravamo, vrsti i starosti biljaka,vlazi u zemljištu. Preporučuje se dublje zaoravanje mase jer se usled sporije razgradnje obogaćuje zemljište sa organskom materijom.
Posledica povećane kiselosti je nedostatak kalcijuma u zemljištu. To je elemenat koji utiče na formiranje stabilne, mrvičaste strukture što znači i plodnosti tla. Kad imamo dovoljno kalcijuma u zemljištu povoljan je uticaj na stvaranje kvalitetnog i zrelog humusa koji je značajan za plodnost tla.
Zemljišta kisele reakcije imaju nestabilnu strukturu i pokazuju sklonost ka formiranju pokorice posle svake jače kiše.Pokorica za biljke u nicanju ima vrlo negativan uticaj. I ovog proleća je bilo problema sa nicanjem kukuruza zbog stvorene pokorice.U takvim zemljištima neka hranjiva postaju manje pristupačna biljci, pogotovo fosfor jer dolazi do fiksacije fosfora. Primenjene količine fosfora samo se delomično iskoriste u tlu.
Iz gore navedenog vidimo da je korekcija pH vrednosti zemljišta prva mera kojom povećavamo plodnost i sposobnost primanja hranjiva iz tla. Da bi znali kakvo je stanje u tlu neophodna je ANALIZA TLA koja će nam reći s čime raspolažemo te racionalizovati svoju proizvodnju i ne djubriti na pamet. Ako smanjimo količinu djubriva izgubićemo na prinosu, a onda nemamo dovoljno hrane za stoku.
|
